TIG zavarivanje inoxa – kompletan vodič za početnike

Inox je jedan od najzahtjevnijih materijala za zavarivanje, a TIG (Tungsten Inert Gas) postupak – poznat i kao GTAW (Gas Tungsten Arc Welding) – jedini je koji mu zaista odgovara kada su u pitanju čistoća zavara i izgled. Zavariti inox TIG-om nije teško ako razumijete materijal i poštujete proceduru. Ovaj vodič provest će vas kroz sve što trebate znati.

Što je TIG zavarivanje i zašto baš za inox?

TIG zavarivanje koristi netaljivu volframovu elektrodu koji stvara električni luk, dok zaštitni plin (argon) sprječava kontaminaciju taline. Dodatni materijal unosi se ručno, šipkom.

Za inox je TIG idealan iz nekoliko razloga:

Precizna kontrola unosa topline – inox je loš vodič topline i lako se deformira
Minimalna zona utjecaja topline (ZUT)
Nema prskanja i troske
Zavar je estetski besprijekoran – ključno u prehrambenoj industriji, medicini i arhitekturi

MIG zavarivanje je brže, ali TIG daje rezultate kakve MIG ne može.

Razumijevanje inoxa kao materijala

Inox nije jednorodan materijal. Najčešće ćete raditi s austenitnim inoxom, a unutar njega uglavnom s dvije vrste:

304 (EN 1.4301) – standardni inox za kuhinjsku opremu, dekoraciju, prehrambenu industriju. Dobro se zavaruje.

316 (EN 1.4401) – sadrži molibden, bolja otpornost na koroziju. Koristi se u morskim i kemijskim primjenama. Malo osjetljiviji na pregrijavanje.

Ključna karakteristika za zavarivača: inox ima koeficijent toplinske vodljivosti oko 3× manji od niskougljičnog čelika. To znači da se toplina skuplja na jednom mjestu i ne odvodi se brzo. Posljedice loše toplinske vodljivosti mogu biti deformacije, senzibilizacija (karbidno taloženje na granicama zrna), pa i gubitak korozijske otpornosti.

Oprema koja vam treba

Izvor struje

Koristite inverterski TIG aparat s HF (high-frequency) paljenjem i podešavanjem AC/DC. Za inox uvijek DC polaritet, elektroda na minusu (DCEN). AC je za aluminij.

Minimalna preporučena snaga: 150A za početak, 200A+ ako ćete raditi deblje materijale.

Gorionik

Za početak, gorionik 17 ili 26 serije je dovoljan. Gorionik s plinskim lećama (gas lens) daje bolju zaštitu plina i preporučuje se za inox – manji rizik od porozija.

Elektrode

Za inox koristite elektrode s lantanijevim oksidom (WL20, zlatna ili crna oznaka) ili cerijevim oksidom (WC20, siva oznaka). Bruse se na šiljak. Promjer elektrode biraju se prema debljini materijala i jakosti struje.

Okvirno:

1,6 mm elektroda → do ~100A
2,4 mm elektroda → 100–200A
3,2 mm elektroda → 200A+

Zaštitni plin

Čisti argon 99,99% – ništa manje. Argon štiti talinu od oksidacije. Za inox ne koristite mješavine s CO₂ (to je za MIG na ugljičnom čeliku).

Protok plina: 8–12 l/min za standardne radove. S plinskim lećama može biti malo niži, 6–10 l/min.

Žica za zavarivanje (filler)

Za 304 inox koristite ER308L (sufiks L = nisko ugljična, manje rizika od senzibilizacije). Za 316 inox koristite ER316L.

Promjeri: 1,6 mm za tanje materijale, 2,4 mm za deblje.

Priprema – ključ uspjeha

Inox ne tolerira nečistoće. Mast, ulje, vlaga i čak otisci prstiju mogu uzrokovati poroznost vara ili kontaminaciju.

Postupak čišćenja:

Odmastite acetonom ili izopropilnim alkoholom, uvijek čistim krpama.
Brušenjem uklonite oksidni sloj na mjestima zavara – koristite brusne ploče namijenjene isključivo za inox (nikad iste koje koristite za ugljični čelik).
Četkajte samo četkama od nehrđajućeg čelika (opet – isključivo za inox, ne dijeljene s drugim materijalima).

Kontaminacija ugljičnim čelikom jedan je od najčešćih početničkih grešaka.

Postavljanje stroja

Za početak s tankim inoxom (1–2 mm), ovo su polazišne vrijednosti:

Debljina materijala	Jakost struje	Promjer elektrode	Promjer žice
1 mm	40–60 A	1,6 mm	1,6 mm
1,5 mm	60–80 A	1,6 mm	1,6 mm
2 mm	80–110 A	2,4 mm	1,6 mm
3 mm	100–140 A	2,4 mm	2,4 mm

Ovo su orijentacijske vrijednosti – svaki stroj je malo drugačiji, svaki komad materijala nešto drugačiji. Uvijek napravite probni zavar na komadu otpadnog inoxa iste debljine.

Tehnika rada

Priprema elektrode

Elektrodu brusite pod kutom 15–25° (za niže struje oštriji kut, za više tuplje). Brusna linija mora ići uzduž elektrode, ne poprečno – to stabilizira luk. Uvijek brusite u smjeru koji se poklapa s osi elektrode.

Držanje gorionika i kut

Gorionik naginjite 10–15° u smjeru kretanja. Žicu unosite s prednje strane, pod kutom oko 15° od površine materijala. Ne umačite žicu u luk – dodirnite prednji rub taline.

Distanca elektrode od materijala

1,5 do 3 mm je optimalna distanca elektrode od materijala. Preblizu – kontaminirate elektrodu ili je zalijepite. Predaleko – luk postaje nestabilan, širi se, gubi fokus.

Ritam dodavanja žice

Ritmičan, jednolik unos žice ključan je za lijep zavar. Unesite žicu, maknite, pomaknite gorionik naprijed, unesite žicu… Taj ritam dolazi s praksom. Na početku idite polako.

Kontrola boje zavara

Boja zavara govori vam sve o tome koliko ste topline unijeli:

Srebrna/zlatna – idealno, minimalni unos topline
Zlatna do blago plava – prihvatljivo
Tamno plava – previše topline, ali zavar je još uvijek zaštićen
Sivkasta, hrapava ili crna – kontaminacija ili premalo zaštite plina

U prehrambenoj industriji i medicinskim primjenama zlatna do srebrna boja je standard. U dekorativnim primjenama blago plava je uredna.

Stražnja zaštita (purging)

Za cijevi, posude i sve što je zatvoreno, toplina na poleđini zavara “sagori” materijal bez zaštite plina. Rezultat je oksidacija i propuštanje korozijske otpornosti.

Rješenje je protok argona s poleđine zavara – tzv. purging. Argon se uvodi unutar cijevi ili posude, istiskuje zrak i štiti poleđinu.

Za kritične primjene (medicinska oprema, prehrambena industrija, visokotlačne instalacije) stražnja zaštita je obavezna. Za dekorativne radove gdje poleđina nije vidljiva i nije izložena korozivnom mediju može se izostaviti.

Najčešće greške početnika

Pregrijavanje – inox nagomilava toplinu. Radite u kraćim intervalima i dopustite materijalu da se ohladi. Na tanjim materijalima, između prolaza ostavite bar nekoliko sekundi.

Prljava oprema – četke i brusni materijal koji su bili u kontaktu s ugljičnim čelikom kontaminiraju inox. Označite svoju opremu i ne dijelite je s drugima.

Prebrzo kretanje – sporo, jednoliko kretanje daje bolje rezultate od brzog. Brzina i struja zajedno određuju unos topline. Ako ubrzavate, riskirate zavar previše uzak.

Pogrešan plin – CO₂, mješavine za MIG, ili plin slabije čistoće rezultiraju poroznim, tamnim zavarima. Uvijek koristite čisti argon.

Dodirivanje elektrode materijalom – kontaminira elektrodu volframom ili materijalima, destabilizira luk, zahtijeva brušenje.

Uklanjanje boje zavara i završna obrada

Nakon zavarivanja imate nekoliko opcija za završnu obradu:

Četkanje četkom od inoxa – mehanički uklanja oksidni sloj sa zavara. Brzo i lako, ali ne uklanja mikrohrapavost.

Dekapiranje (pickling paste) – kisela pasta koja otapa oksidni sloj i obnavlja pasivirajući krom-oksidni film. Obvezno za prehrambenu industriju i vanjske uvjete. Opasno za kožu i oči – koristite zaštitu.

Elektrolitičko poliranje – za visoke zahtjeve izgleda i korozijske otpornosti.

Mehaničko poliranje – brusni papir od fine granulacije (do 400+), potom odgovarajući polirni materijali ako se traži zrcalni sjaj.

Sigurnost na prvom mjestu

TIG zavarivanje inoxa nosi neke specifične rizike:

Krom VI spojevi – zagrijavanjem inoksa nastaje krom VI (heksakromatni krom), kancerogen. Obavezna ventilacija ili upotreba respiratora. Ne zavarujte bez odimavanja.

UV i IR zračenje – TIG luk izrazito je intenzivan. Maska s odgovarajućim filterom (zatamnjenje 10–12 za TIG) i zaštita kože.

Argon istiskuje kisik – u zatvorenim prostorima može doći do gušenja. Ventilacija prostora je obavezna.

Zaključak

TIG zavarivanje inoxa traži strpljenje, čistoću i kontrolu. Nije najlakši postupak za savladati, ali nagrada je zavar koji može biti i funkcionalan i estetski besprijekoran u isto vrijeme. Počnite s debljim materijalima (2–3 mm) na ravnim spojevima, usvajajte ritam, i polako prelazite na tanje materijale i složenije geometrije.

Svaki loš zavar je informacija – pažljivo pogledajte što vam govori boja, oblik i površina zavara, i prilagodite tehniku. S vremenom ćete početi čitati talinu intuitivno, a to je trenutak kad zavarivanje prestaje biti vježba i postaje zanat.

Datum objave: 5/2026